Ekocid u zaštićenoj Park-šumi Čikat
Protekla dva dana u posjetu Cresu i Lošinju u sklopu svoje astrofotografske ture bio je naš kolega Boris Štromar predsjednik Astronomskog društva Beskraj iz Zagreba i dopredsjednik Našeg neba – Udruge za zaštitu noćnog neba. Fotografirajući noćne krajolike na Lošinju, nezaobilazna je bila i uvala Čikat u kojoj se trenutno događa neviđeni nebocid u režiji dizajnera rasvjete Deana Skire. Obnovom hotela Bellevue i Alhambra te vila, plaže, hortikulture i šetnice u uvali Čikat, inače području zaštićene Park-šume Čikat, pristupilo se i izradi nove vanjske rasvjete oko objekata čiji dizajn potpisuje megaloluksoman gospodin Skira. Žalosno je da se na otoku koji ima višestoljetnu astronomsku povijest, otoku na kojem se nalazila prva civilna, privatna i amaterska zvjezdarnica u Hrvatskoj (Zvjezdarnica „Manora“) i na kojem svoje sjedište imaju Astronomsko društvo „Leo Brenner“, Hrvatski astronomski savez i Naše nebo – Udruga za zaštitu noćnog neba uništava noćno nebo i to, gdje drugdje, nego usred zaštićene park-šume.
Grubo kršenje Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja
Nije mi jasno čemu služe zakoni i institucije u ovoj državi kada netko, nakon što je donesen Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN 114/11) 2011. godine koji u članku 22. stavak 3. jasno kaže: „Zabranjena je uporaba svjetlosnih snopova bilo kakve vrste ili oblika, mirujućih ili pokretnih, ako su usmjereni prema nebu ili prema površinama koje reflektiraju više od 25% intenziteta prema nebu.“, a što je po članku 34. stavak 6. istog zakona kažnjivo novčanom kaznom do 50.000,00 kuna, 2015. godine napravi rasvjetu hotela, vila, šetnice i hortikulture na način da svjetlosni snopovi tuku u nebo i to usred zaštićene park-šume.
Nekad se u Čikatu postavljala ekološka rasvjeta
Ja sam osobno pisao projekt iz kojega je Grad Mali Lošinj 2009./2010. godine dobio sredstva iz natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za zamjenu dijela neekološke rasvjete u uvali Čikat na potezu šetnice od spomenika Ambrozu Haračiću do crkvice Navještenja Marijina, a provedbom tog projekta znatno je smanjeno svjetlosno onečišćenje uvale Čikat te su ostvarene uštede na potrošnji električne energije. Pet godina kasnije u ime progresa i luksomanije jednog dizajnera, zvjezdanog neba u Čikatu više skoro nema.
„Održivi turizam“ i „Otok vitalnosti“
Po pitanju nove rasvjete u Čikatu, čovjek ne može, a da ne zaključi da kada je posrijedi „progres“ ili kako to danas zovu „strateške investicije“, više nije bitna zaštita okoliša, bioraznolikost, energetska učinkovitost pa u konačnici niti ljudsko zdravlje na otoku koji se diči nečime što se zove „održivi turizam“ pod sloganom „Otok vitalnosti“. Ne vidim ničega održivog niti vitalnog u ubijanju ptica, kukaca (osobito noćnih leptira), šišmiša i biljaka na području jedne zaštićene park šume. Još manje vidim održivost turizma u tome da nebo na Lošinju bude poput onog u New Yorku jer turisti na Lošinj valjda dolaze iz razloga što je nebo isto kao i kod kuće, niti se jedna zvijezda na njemu ne vidi.
Odrecite se Skire i svog sjaja njegova!
Na koncu, kao teolog ne mogu, a da ne zavapim: „Odrecite se Skire i svog sjaja njegova!“ i apelirati na zdravu pamet naših turističkih djelatnika rečenicom koju je izrekao poznati rimski filozof Seneca još u I. stoljeću: „Da se zvijezde, mjesto što sjaju uvijek nad našim glavama, mogu vidjeti samo s jedne točke zemaljske kugle, ljudi ne bi prestali u hrpama onamo putovati da motre nebo i da se dive čudesima neba.“. Čisto zvjezdano nebo je u današnje vrijeme turistički resurs i ne samo to, ono je nešto na što buduće generacije imaju pravo prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima budućih generacija koju je donio UNESCO 1994. godine i koja veli: „Osobe koje pripadaju budućim generacijama imaju pravo na nekontaminiranu i neoštećenu Zemlju, uključujući i čisto nebo…“.
Galeriju slika svjetlosnog onečišćenja Čikata pogledajte klikom ovdje.
Predsjednik Astronomskog društva „Leo Brenner,
tajnik Hrvatskog astronomskog saveza
i Našeg neba – Udruge za zaštitu noćnog neba:
Dorian Božičević, mag. theol.
Fotografije: Boris Štromar
Na fotografiji je usporedba dvije fotografije snimljene istom dužinom ekspozicije i to prve snimljene u Čikatu i nakon toga druge snimljene na južnom dijelu otoka Lošinja prema otoku Iloviku.
